Bajka o crnoj zemlji II dio (štreberi i otpadnici)

 Već neko vrijeme razmišljam o tome da se u septembru malo zaletim do Egipta. Ovog puta bih to obavio u sopstvenoj režiji tj. odletio bih tamo, ali onda sebi isplanirao vrijeme i trajanje posjeta pojedinim lokalitetima koji me posebno zanimaju, možda njih desetak. Kontam da otprilike ima toliko (meni danas poznatih) lokacija na kojima su građevine koje moderni arheolozi pripisuju starim Egipćanima - a koje to nisu ili, pak, jesu ali - ispod i(li) pored njih se nalaze znatno starije monstruozne monolitne ruševine, zidine ili sistemi međusobno povezanih tunela na po više desetina metara ispod nivoa zemlje. Takvi napredni kompleksi, za koje bilo koja persona sposobna samostalno zavezati pertle na patikama - mora zaključiti da su zahtijevali upotrebu sofisticirane tehnologije za dizajniranje, izgradnju i upravljanje istim - obično se zanemaruju... Ukoliko ih je nemoguće zanemariti, onda postoji nekakva prećutna saglasnost među strukom da se ne pominju. Niko ih ne proučava niti izbacuje radove o njima. Ko prvi izusti zabranjene riječi - magarac bio... Pa, pričanje o (očiglednom) korištenju tehnologije za izgradnju pojedinih objekata kao što su oni svjetski poznati na vještačkom platou Giza ( 2 pozamašne piramide, jedan golemi kameni lav plus mala piramida visine jedva 90 metara) ili totalna nepoznanica široj javnosti poput mreže tunela i katakombi (dužine do 50 km, kako se pretpostavlja) ispod Djoserove (Stepenaste) Piramide - automatski znači izopštenje iz prestižnih naučno kulturnih klubova za ugledne guzičare od karijere, odnosno izlaganje ruglu i podlim smicalicama od strane kolega - nekadašnjih štrebera, danas vodećih imena naučnih institucija. Ukoliko istraju u nepoštovanju omerte, verbalno zlostavljanje kojem su izloženi uskoro se konkretizuje. Tada preraste u sistematsko uništavanje karijere nepodobnih kroz gubljenje ugleda, funkcija i fondova za finansiranje njihovog naučnoistraživačkog rada. Za mnoge poštene naučnike, kojima je vodeći drajv za ekstremne napore koje vrhunska nauka zahtijeva - afirmacija i pohvala - takva situacija je prva stanica na putu u propast i autodestrukciju jer ne mogu da se nose sa sjebanim ugledom... Oni koji se primaju na kritike - na prvu odreaguju još žešćim radom ali bez obzira na sav trud - ništa ne mogu promijeniti. O njihovim radovima se ne diskutuje, niko ih ne proučava niti citira, ignorišu ih kao one fenomenalne, monumentalne građevine davno isčezlih civilizacija. Indiferentnost javnosti prema njihovom radu ubrzo im hladi entuzijazam. Takvi likovi obično umru u krajnjoj nemaštini i samoći, polica prepunih rukopisa koje niko nije htio/smio objaviti... Oni koji su ih znatno ranije sahranili u profesionalnom smislu, obavezno se pojave na sahrani, ucveljeni i sjebani zbog velikog gubitka za struku i njih same (neraskidivo jebeno prijateljstvo), održe nadahnute govore o doprinosu umrlog u manje bitnim segmentima, ali i ne zaborave istaći bolnu činjenicu kako je dotični prethodnih godina bespovratno prejahao onu tanku granicu između genijalnosti i ludila... Najveći dobiju status Nikole Tesle - prolupalog ludaka sa minornim doprinosom za nauku. Ostale prekrije zelena trava zaborava... Ja sam jbt dugo godina mislio kako je zapadna javnost pogrešno procijenila Teslu i njegov doprinos svim prirodnim naukama, a naročito fizici. Međutim, nema tu greške. Vrhunski nivo ne ostavlja mnogo prostora za grešku. Vjerovati u slučajnost po tom pitanju je isto kao misliti da je slučajnost konstantno uzdizanje lgbt lobija u svim "civilizovanim" društvima tokom posljednjih 30 - 50 godina... Stroga naivnost. Tesla i njegov naučni rad su opasni i nepoželjni, samo to. Pederi su već odavno u trendu.

Baš zadnjih dana čitam druga Hapguda i njegov rad o kartama kraljeva mora (nestvarne mape Piri Rajsa i ekipe koji su, nekim slučajem, znali kako izgleda topografija Antarktika ispod naslaga leda (?!!!), još prije 500 i kusur godina, kada ljudi nisu trebali imati (niti su imali) pojma o tom izolovanom komadu zaleđenog kopna... Veliki naučnik - prezren je od strane onih koji nisu dostojni ni da mu se čiste cipele u profesionalnom smislu. Kad pogledate kako je predstavljen u Vikipediji, čini se da je riječ o običnom šalabajzeru. Javnost ga danas tako doživljava, a jedina profesionalna greška koju je napravio u vrsnoj karijeri naučnika bilo je to što se bavio onim čime se niko ne smije baviti - realnom mogućnošću da je našom planetom gospodarila jedna ili više civilizacija predaka koji su tehnološki bili visoko razvijeni... Ne znam da li je Hapgud umro ispunjen ili razocaran - ali zahvalan sam mu na promociji mape Piri Rajsa jer je za mene lično to bio prvi stvarni, opipljivi, nepobitni dokaz da je istorija ljudske civilizacije drugačija i puno zanimljivija od krvavog sranja koje počinje oko 5.000 godine prije Hrista i svodi se na bućkuriš krunisanja, ratova, buna, ustanaka i revolucija... Mislim, bilo je negdje između svih tih beznačajnih podataka mnogo stvarnog zanimljivog života ali nam Smitsonijan bagra namjerno servira dosadnu istoriju. Slika broj 1. pozajmljena je iz jedne stare knjige, puno starije od fotošopa i plastičnog dupeta Jelene Karleuše, propuštenog kroz filtere da bi se predstavilo privlačnim prosječnom srpskom svaštojebu... Slika pokazuje da su pojedini egipatski faraoni bili Nefilimi, što zapravo nije nikakvo iznenađenje. Pojedinci su odavno već uočili jako čudne proporcije između različitih ljudi (i životinja) na pojedinim crtežima i gravurama u drevnom Egiptu i (naročito) kod Sumerana... Pošto je većina veoma visokih ljudi iz kraljevske (ali ne uvijek) porodice, strejt istoričari nam kažu da je riječ o simboličkom prikazu inace normalne veličine tih likova. E pa, vjerovatno nije simbolički nego stvarni - fakat prikaz:). 

Pretpostavljam da je dotični Mumija lik svojevremeno imao zajeban scenski nastup za šire narodne mase. Hajde mu odbijte poslušosti ako smijete... Vratiću se kasnije puno detaljnije na dobrog i poštenog prof. Hapguda, kao i na srednjovjekovne moreplovce koji su nekako znali ono što nikako nisu mogli znati. Po mom mišljenju, zadatak nauke jeste da nam pruži vjerodostojan odgovor na pitanje - kako su ba mogli posjedovati tačne podatke o, tada i još dugo poslije, neotkrivenim i neistraženim dijelovima planete Zemlje, slika br. 2 ?! Djelić drevne mape iz 1513. godine sa mapiranim nepoznatim Antarktikom (zemlja kraljice Maud) i dijelovima obale Južne Amerike. Interesantna je tvrdnja da je i Kolumbo imao na raspolaganju jednu ovakvu mapu. Detaljnije o ovome na nekoj drugoj temi...

Sam Admiral Piri (Rajs) je izjavio da je za ucrtavanje svoje mape koristio "dvadesetak starijih mapa koje su detaljno prikazivale cijeli mali plavi sjebani planet ili pojedine dijelove istog"... Sudbina matorog Hapguda i ostalih uglednih istraživača čiji je karakter toliko nezgodan da ih često vodi u situacije da pišaju uz vjetar je analogna, recimo, profesoru Branimiru Nestoroviću danas. Riječ je o dokazanom stručnjaku, jednom od najvećih koje imamo u medicini, koji je, u jednom nesretnom momentu, izjavio nešto prilično nesmotreno u vezi projekta covid-19, a javnost (mediji) se bukvalno obrušili na njega, bombardujući salvama kleveta sve što je decenijama stvarao... Pošto je nastavio svirati u duru, dok ostatak orkestra zavija u dubokom molu - čak su mu pokušali uzeti licencu... baš oni no name likovi koji u sebi nemaju ni 10 % njegovog znanja i karaktera. Da nije pristao na neku vrstu medijske blokade/primirja, garant bi još gore prošao. Sa druge strane, Pecu Kona, zastavnika epidemiologa u ostavci, kao i Dariju Sisić mediji danas slave kao spasioce i najveće stručnjake iz domena medicine, sociologije, demografije i Ustavnog prava (pošto raspolažu diskrecionim pravom da 7 i kusur miliona slobodnih građana ove zemlje stave pod ključ ili ne, jebeš Ustav).

Sličan proces poput opisanog se odvija u arheologiji i istoriji, naročito onoj sa odrednicom pra, tako da smo danas svjedoci totalno neravnopravne borbe. Na jednoj strani imate neopisive samozvane naučne veličine poput pr dr Havasa i svite mladih akademika koji su svi redom citirali pr dr Havasa, a zatim i jedni druge (uglavnom u čitaonicama fakulteta, malo ko od njih je fakat boravio u Egiptu) u brojnim ozbiljnim naučnim radovima koji su sami sebi svrha... Na suprotnoj strani - u prvom redu rovova pronalazite bivšeg pisca naučnofantastičnih romana - Grejema Henkoka, interesantnog švaba Danikena, čudaka Karlsona, te pojedine druge inžinjere, ekonomiste, pisce i umjetnike. Svi redom su pasionirani istraživači prošlosti ali nemaju diplome i sposobnost Havasove armije da gledaju a ne vide... plus još imate masu neopredijeljenih ljudi od nauke koji će javno izreći svoje mišljenje, samo da prvo tetki odnesu lijek. Okej, razumljivo, ovi posljednji razmišljaju o posljedicama i ne žele ugroziti sopstvene karijere. 

Poznato nam je na čijoj strani su mainstream mediji, koju poziciju zauzima Katolička crkva (prije svih) ali i pojedine druge vjerske institucije u čijoj bazi postojanja trebaju biti vjera i istina, samo što nekako nisu... Imajući sve to u vidu, činjenica da se prava informacija bar povremeno i ponekad probije kroz totalnu medijsku blokadu sačinjenu od koktela laži, prećutkivanja i poluistina - meni je fascinantna. Očekujem da će se tokom narednih desetak godina još bolje čuti alternativni glasovi i da će se javnost konačno početi više interesovati za istinu takvu kakva jeste nego za posljedice te istine po pojedine prevaziđene, okoštale institucije, koje danas uglavnom postoje samo da bi pomogle u procesu okivanja slobodnih ljudi u lance ekonomske i svake druge manipulacije i prinude... proces prilično uočljiv ovih dana, rekao bih... Proces porobljivanja država i pojedinaca na planeti : tzv. "globalizacija".

Nedavno me je rodjena sestra, nakon što sam je konačno uspio zainteresovati za problematiku, pitala šta bih joj preporučio za čitanje... Uhvatila me je fakat spuštenog garda, skoro patosirala jednim udarcem. Shvatio sam da za laika, koji npr. ne zna u dovoljnoj mjeri engleski ili prosto želi čitati na srpskom, mi bukvalno nemamo šta ponuditi na ovu fascinantnu temu osim par Henkokovih knjiga i eventualno ludaka Denikena... Vjerovatno je i to uticalo na mene da pokušam malo češće i detaljnije pisati. Mislim, Henkoku hvala zbog određenog doprinosa, prvenstveno medijskog. Probio je led na Antarktiku udarcem glavom. Tip je uspio popularisati alternativno razmišljanje o praistoriji. Osim toga, njegove osnovne hipoteze danas imaju određena uporišta u pronađenim dokazima i npr. obavljenim geološkim istraživanjima. Garant je glavni krivac zašto se pojavio Drot Mane Tot i otpočeo čeprkati malo dublje ispod površinskog sloja - glazure kojom je istina premazana od strane interesnih grupacija koje vode ovaj svijet... Međutim, mimo toga, tip ne nudi mnogo i po meni je na nivou osrednjeg srednjoškolskog pseudoistraživača (opisah samog sebe jbt). Ipak, hvala matorom Henkoku... 

Što se tiče teoretičara Drevnih vanzemaljaca, djeluje da interesne grupe koje negiraju upliv vanzemaljskih kandži, pipaka, papaka ili antena u ljudski dnk i njegov razvoj - rade pravu stvar. Dali su im dovoljno prostora i vremena na Nacionalnog geografiji da sami sebe ukopaju, što predano rade. Od nekoliko zanimljivih tragova, koji fakat postavljaju određena pitanja i ni slučajno se ne smiju ignorisati i ostaviti neispitani- za samo nekoliko sezona serijala dođosmo do Galaktičke Federacije, koju čini dvadesetak poznatih vanzemaljskih vrsta koje redovno posjećuju Zemlju... Okej, hajde možda prvo da se vratimo na početak i malo duže pozabavimo mitologijom, pećinskim crtežima i, naročito, vrlo kontroverznom i najvjerovatnije netačnom/pristrasnom tumačenju tzv. "smaragdnih tablica" ili sumerske knjige postanja ... Mislim, polako ba, ljudi, nauka podrazumijeva temeljan, spor i detaljan rad... Između ostalog, zahvaljujući i čestim efektnim autogolovima ovakve, amaterske ili poluamaterske ekipe na terenu, najgluplja i najkontroverznija teorija od svih, ona koju smo učili u školama, a podrazumijeva 5.000 godina linearnog napretka prije rođenja tipa toliko bitnog da se od tog momenta računa vrijeme, te još 2.000 i kusur tzv. pisane istorije - još uvijek se kod najvećeg dijela javnosti smatra aksiomom. Sigurnom jebenom činjenicom .

Okej, malo ću se tim pozabaviti u idućem periodu...