Uvod

 Okej... Ovaj blog je zamišljen kao javna rasprava jednog od najvećih slobodnih umova XXI vijeka (od svih ličnosti koje stanuju u mojoj glavi) - Drota Mane Tota sa najgorim negativcem svih vremena - gospodinom "Šejm on Ju" Havasom, a tiče se Starog Egipta, porijekla ove civilizacije, kao i samog čovjeka. Tip je, inače, u slobodno vrijeme egiptolog, vrhunski pr dr, jedan od najistaknutijih likova čuvara prave istorije drevnog Egipta od očiju javnosti. U očima Drota Mane Tota, "Šejm on Ju" Havas je najgori negativac na planeti Zemlji i šire. Pretpostavka je da je dr. Havas na platnom spisku Smitsonijan instituta odnosno interesne grupe koja ga kontroliše, te pomoću ove prividno naučne ustanove zapravo koči, ograničava razvoj slobodne misli i nauke, te je usmjerava u pravcu koji njoj odgovara. Dr Havas svojim klasičnim narativom o Starom Egiptu za njih odrađuje lavovski dio posla, rekao bih.

Kada govorimo o pravcima, da li se vama svidja ovaj put kojim ide naša civilizacija ? Mislim na zapadnjačku... Meni ne. Mislim da smo u ozbiljnom problemu, da smo totalno izgubili kompas. Tzv. liberalni kapitalizam (koji je samo prividno liberalan, zapravo je fašisoidan) nas gura u stanje apsolutne personalne konkurencije i korporativnog oligopola, gdje je svako svakome neprijatelj (samo kompanije međusobno sarađuju da bi formirale kartelske cijene i ostvarile ekstra zaradu), gdje je novac jedina religija, a vlast jedina stvarna, neprolazna vrijednost... Čini mi se da stvari postaju sve gore, a otkako nas tjeraju da nosimo maske, prava istina se, paradoksalno, sve više otkriva... Ona kaže da smo svi robovi multinacionalnih korporacija, iza kojih, naravno, stoje ljudi u sjenci, iz iste interesne grupe koja kontroliše nauku preko Smitsonijana i satelita. U takvoj zajebanoj situaciji svi mi, bezimeni likovi razbacani širom svijeta, a koji smo još uvijek sačuvali koji gram zdravog razuma i sposobni smo da razmišljamo svojom glavom i kritički preispitujemo "činjenice" kojim nas bombarduju mediji iz oružja svih kalibara - dužni smo dati svoj doprinos borbi, učiniti jebeno nešto, u onim poljima u kojim se manifestuju naši talenti, da pokušamo promijeniti tok istorije. Recimo, kad bi se poredak rušio pisanjem grafita po zidovima zgrada, ja bih bio totalno neupotrebljiv lik. Čisto sumnjam da bih mogao držati i posude sa bojama majstorima jer bih se, prije ili kasnije, čim bi se dijalog između Drota Mane Tota i Havasa zaoštrio u mojim mislima, totalno isključio iz stvarnosti i zaboravio i... sručio bih posude sa bojama i(li) sebe sa skela, te bismo se lijepo prosuli po tlu. Aterirao bih na glavu, normalno, pa mi ništa ne bi bilo. Međutim, ponešto znam o Starom Egiptu. Možda ne bi bilo loše da nešto od toga zapišem, prije nego nosem zaorem neki asfalt u blizini.

Već duže vrijeme se interesujem za porijeklo ljudske vrste. Smatram da je to znanje osnova iz koje možemo zaključiti ko nas je stvorio, zbog čega, čemu služimo i koji je naš smisao ?!... Drevni Egipat nudi mnogo, ako ne i sve, odgovore na pitanja. Zato sam čitao mnogo i još uvijek čitam, čak i neselektivno. Nabacio sam određeno znanje i podaci kojim ja baratam prilično odstupaju od narativa gospodina "Šejm on ju" Havasa. I medija... I školskih ustanova, kao i vrsne i vrle akademske zajednice.

Napominjem da je sve što ću reći/napisati prvenstveno plod mog uma, a ne istorijska činjenica. Čovjek sam, a ljudi često griješe i imaju pogrešne stavove. Ipak, tip sam koji se u životu nastoji držati istine, barem one za koju misli da je takva. Ako kažem neki pogrešan podatak - nije svjesno već jednostavno nemam dobre informacije... Sadržaji koje ću ovdje povremeno napisati, namijenjeni su odraslim ljudima uzrasta od 6 do 12 godina. Dobrodošli ste svi, komentari bi me obradovali... Plan mi je da napišem knjigu kada kompletiram istraživanje, koje je u toku. Ok, da pređemo na stvar :

Zamislite ovu situaciju : Mladi ste inspektor u usponu, drot Mane Tot, za krvne i seksualne delikte. Upravo kružite službenim autom po gradu, na važnom zadatku da riješite izvjesni problem serijskih ubistava koja se već godinama dešavaju u vašoj zemlji. Eventualni uspjeh će vam donijeti mnogo bambija kod ambicioznog brkajla strogog pogleda, koji vam je pretpostavljeni (pr dr Havas). Neuspjeh će vas ispratiti u nekakvu katakombu kod druga Čvarkova, da još za života postanete birokratska mumija… Taman dok parkirate auto kraj parka, shvatite da se u njemu odvija žešće sranje. Potrčite u pravcu glasova i spazite krug uzbuđenih ljudi u akciji : žene koje podvriskuju sa telefonom u rukama, nekoliko mužjaka drže i stišću nekog lika koji se grčevito trza i otima, par tihih likova u uglovima scene koji pogledom skeniraju teren u potrazi za kakvom stvarčicom za ukrasti… I nepomično tijelo u sred kruga iz kog se širi lokva vrele krvi. Par trenutaka kasnije shvatate da ste, uz pomoć zadihanih kolega pozornika, lišili slobode osumnjičeno lice i kroz glavu i tijelo vam struje pomiješani osjećaji – nada da ste konačno uhvatili gada, tuga zbog izgubljenog nedužnog života i bijes prema osumnjičenom zbog ludosti, kao i ljudima koji su kompromitovali mjesto zločina i nikako ne prestaju sa prokletom galamom.

Sat vremena kasnije, u policijskoj stanici, rezime situacije je sljedeći : imate leš, imate osumnjičenog, to su super vijesti… dokazi su malo kompromitovani ali forenzičari će se već nekako snaći. Oružja nema nigdje na vidiku, a i osumnjičeni vam se čini nekako – mutav i drugačiji od onoga kako ste ga zamišljali. Imajući u vidu koliko vam je problema napravio u posljednje vrijeme, dok ste ga pokušavali uhvatiti, duboko u sebi osjećate narastajuću plimu razočaranja : pa to je samo on… „Mislio sam da si jebeni Hanibal Lektor, u najmanju ruku!“… Čak ste se i iznenadili kada ste čuli jasno i nedvosmisleno priznanje, pola sata kasnije, u sobi za ispitivanje. Tokom samog priznanja, tip nije uspio ponuditi nijedan sočan detalj u vezi sa ubistvima, ništa mimo onoga što se ranije moglo saznati putem sredstava javnog informisanja. I tako, odjednom nekako intuitivno provalite da to ipak nije On ! To nije tip kog jurite… Međutim, vaš šef se već primio na priču i sasijeca bilo kakvo ispoljavanje skepse u korijenu. Lik je već sazvao konferenciju za novinare, spreman da novonastalu situaciju iskoristi za meteorski uspon uz ljestvice karijere. Brzo vam opali par verbalnih šamara, vrati vas u surovu realnost, pa vam nakon vaspitnog štapa servira i šargarepu – predložiće vas za orden, ali samo ako budete igrali po njegovim notama ! Da, krenućete istim putem gore naprijed, ukoliko budete pametni…. Ostalo je sve istorija. Šef je postao uspješan lik, oženio je jednu od onih plastičnih žena koje su ga ranije zaobilazile kao dom penzionera. Pun je para, italijanskih šminkerskih cipela i skupih odijela, a uskoro će uskočiti u politiku. Ni vama ne ide loše u karijeri, mada u zadnje vrijeme prilično cugate, a muči vas i neka tjeskoba kad ostanete sami sa sobom… Kao da vas steže nevidljiva kravata oko vrata… Čak ni okrivljeni nije nezadovoljan, onakav blago poremećen i zaostao u razvoju, uživa u neočekivanoj pažnji koju mu poklanjaju novinarske veličine bez presedana sa Pink i Kurir televizije…

E, otprilike takva priča mi pada na pamet kad pomislim na Stari Egipat. Prilično nezgodno… Prilično... Imamo leševe. Imamo višestruko kompromitovana mjesta zločina, sa kojih prikupljen dokazni materijal nema upotrebnu vrijednost. Imamo optužene koji rado priznaju zločine i na prvi pogled se čine krivim. Ipak, fali nam oružje, fali nam motiv, fali nam znanje… Šefovi su zadovoljni, oni žele zadržati status kvo. A pojedini autodestruktivni likovi, oni tvrdoglavo pokušavaju iskopati istinu, znajući da svaku novu lopatu pijeska, iskopanog na arheološkim nalazištima, izručuju na sopstvenu glavu dok se potpuno ne zatrpaju, barem u profesionalnom smislu. I zaista, bilo kakvo odstupanje od stavova koji preovlađuju u akademskoj zajednici - za većinu naučnika početnika predstavlja svojevrstan harakiri. Ubili ste svoju eventualnu profesorsku karijeru jer vam na dupe prikače naljepnicu - kontroverzan, lakrdijaš, šarlatan... Iz istog razloga sponzori vam zavrnu slavinu ukoliko ste teranac i rado čeprkate po iskopinama. Uskoro se nađete prezreni i odbačeni, u samoći hladne hotelske sobe, jebeno se tresete u krevetu i pitate šta li je ono pošlo naopako. A noći u pustinjama znaju biti prilično svježe. O da...

Ipak, ovakve brutalne okolnosti nisu zaustavile pojedine hrabre naučnike u pokušaju da nešto urade na ovu temu, iz drugačijeg ugla... Mada nije naučnik, Drot Mane Tot je hrabar lik, pa će i on istupiti iz tame i istresti pojedine dokaze iz gaća, zajedno sa pijeskom iz Sahare. Vidjećemo šta je prikupio...