Šamaranje majmuna - Antarktik bez leda - Mape bez potpisa autora

 

Malo ću odstupiti od Drevnog Egipta ali ne previše jer - sve su prilike da je ovo proisteklo iz iste kuhinje...




Jeste li čuli za admirala Pirija? Pomorac iz Starog Egipta, najvjerovatnije iz Aleksandrije, lik grčkog porijekla, od priznatog i poštovanog strica (vjerovatno najveći admiral Osmanlijske mornarica ikada)… Što bi se reklo – guzonjin sin, rođen u periodu kad je Osmanlijsko carstvo možda bilo na vrhuncu moći – u ranom XVI vijeku, čovjek koji je izgradio dosta reprezentativnu vojničku karijeru u mornarici Osmanlijskog carstva sve do jednog trenutka… kada više nije… Izgleda da je admiral Piri bio jedan od onih ludih učenjaka koje nikad ne biste željeli zvati kući da vam lijepi tapete ili mijenja osigurač jer bi sasvim sigurno zapalio i sebe i stan… Prilično pametan i prilično neupotrebljiv tip. Njegova opsesija bili su more i kartografija. Dok su drugi guzonjini sinovi pokušavali provesti što više vremena u krevetu sa ropkinjama, sluškinjama ili vanbračnim kćerkama nekih aga, ovaj lik se osamljivao u podrumima, šamarao jednog majmuna i interesovao se za drevne mape svijeta… Ma, garant znate za njega, non stop su nam ga spominjali u školi. Ili, pak, nisu ? Jbt. kao da su se u školi trudili da nam geografiju i istoriju učine što dosadnijim i bezobličnijim… Učili smo nekakve gluposti, nikakvo zanimljive stvari koje bi nas natjerale da uključimo mozak i pokušamo saznati još…  a priča o mapama druga Pirija je baš ono – van svakog šablona i teško se može uklopiti u standardnu jednoličnu uniformu koju je civilizacija Zapada sašila za geografiju i istoriju.

Recimo da je baš rad i djelo admirala Pirija (mada smatram da tip jednostavno nije imao glavu za najveća djela) bitno uticao na mene i doprinio da danas budem ovoliko lud i poremećen čovjek. Hvala mu, poludio bih 100 % da sam normalan… Matori admiral Piri, mada nije imao glavu za najveća djela, pomogao je da izgradim ovakav stav kakav danas prosipam u ovoj grupi (možda je zaslužio giljotinu zbog toga). Njegovo životno djelo jeste jedna od najvećih misterija istorije ili barem istorije kartografije na planeti Zemlji… Naravno, pošto je toliko kontroverzno i zanimljivo, predmet je proučavanja od strane brojnih istaknutih istoričara. Ili, pak, nije ? Ma naravno da nije… Sve što je kontroverzno i ne uklapa se u opšteprihvaćenu dosadnu žvaku o postanku čovjeka, koja je nekakav blesav hibrid – proizvod divljeg seksa između časne sestre i čika Darwin-a – danas se prosto ignoriše i šalje se u nekakav zapećak, u najtamnije i najudaljenije mjesto u biblioteci svijeta, ondje gdje ga neće vidjeti niko osim pokoje budale, kakav sam sam… Zahvaljući čika Internetu, u posljednjih par godina urađeno je nekoliko zanimljivih videa koji govore na ovu temu. Samim tim, postoji određeni broj likova koji su saznali za ovu anomaliju, makar i površno. Zahvaljujući profesoru Čarlsu Hapgudu i knjizi – Mape drevnih kraljeva mora, ja danas imam više od nekoliko interesantnih informacija iz nekog youtube videa na temu… A svi oni koji ne znaju engleski – mogu zamoliti Krešu Miška da im dobaci knjigu. On je bio toliko dobar da je prevede na jezike…. Zapadnog Balkana, šta god to bilo 😊.

 O čemu se fakat ovdje radi? Radi se o drevnoj portolani, pomorskoj mapi svijeta. Kome je ovo dosadno i ne interesuje ga kartografija – predlažem mu da nastavi čitati. Uskoro će postati još dosadnije… Neću valjda pisati o istoriji kartografije, pobogu ?! Da, hoću… Krenuću od jednog početka.

Godine 1956. izvjesni kapetan mornarice Republike Turske krenuo je u posjetu kolegama kartografima u mornarici SAD-a… Po dobrom starom istočnjačkom običaju, o kom ovi kapitalistički seljaci veze nemaju, čovjek nije želio krenuti u posjetu praznih ruku. Pored rahat lokuma, svom kolegi domaćinu iz američke mornarice ponio je kopiju jedne čudnovate drevne turske pomorske mape, koju je potpisao admiral Piri 1531. godine i ona, navodno, predstavlja jednu od najstarijih mapa Amerike na svijetu. Da bi misterija bila veća, smatralo se da je njenu zapadnu obalu iscrtao Kristofer Kolumbo glavom i bradom… Vrhunski poklon, nema šta.

Američki kolega nije bio nešto pretjerano lud za pomorskim mapama Srednjeg vijeka (tzv. portolanama), pa je poklon proslijedio jednom svom drugaru koji jeste… Taj drugar se zvao kapetan Malori i bio je poznat po tome što, dok normalni vojnici i oficiri uveče izlaze u kafane i zezaju se do daske, on voli ostati u tišini svoje sobe, šamarati jednog majmuna i proučavati drevne mape svijeta… Čudan neki čovjek, fakat… I tako, jednog mirnog sunčanog jutra, prilično sumanut kapetan Malori je uletio u karijeru skretničara mape i svečano mu izjavio : E super sve, mapa je sjajna i sve, naročito mi se svidjelo to što je prikazana Zemlja kraljice Maud… i to onakva kakva jeste ispod sveg onog leda…! Kakvog ba leda, kakve ba zemlje kraljice Maud ?! Kad je skretničar posljednji put proučavao mapu svijeta, zemlja kraljice Maud se nalazila na Antarktiku i pomalo je obrasla ledom debljine jedva jednog kilometra…



… i tako, Malorijeva sumanuta tvrdnja da je Pirijeva mapa iz 1531. godine prikazivala sjeverni dio jedinog nenaseljenog kontinenta na planeti Zemlji, pa još u vremenu kada na Antarktiku nije bilo leda – došla je nekako do profesora doktora Čarlsa Hapguda, koga su pozvali da pomogne… Da bi nesreća bila veća, ispostavilo da se da je dobri stari prof. Hapgud upravo jedan od onih čudnih likova što se rado osamljuju, proučavaju drevne mape i zlostavljaju jednog majmuna… Hapgud se problematikom Pirijeve mape bavio duži niz godina, u nju je uključio jedan dio akademske zajednice, matematičare, kartografe američke mornarice, pripadnike raznih ekspedicija na Antarktik… pa čak i Krešimira Miška, koji je, eto, mnogo godina kasnije osjetio potrebu da Mape drevnih kraljeva mora prevede na jedan od jezika Zapadnog Balkana 😉. Da li je misterija riješena ? Naravno da jeste. Da li je rezultat istraživanja poznat široj javnosti ? Naravno da nije… Ne uklapa se u standardnu žvaku o nastanku svijeta, a to znači da ne postoji. Dovidjenja, prijatno. Ko nije zadovoljan standardnom žvakom o nastanku svijeta, vazda ima pravo da siđe sa broda, zatvori se u svoje odaje, meditira nad knjigama i šamara majmuna…

Doprinos Čarlsa Hapguda i njegove ekipe studenata rudara ogleda se u tome što su ozbiljno shvatili Pirijev zapis/objašnjenje kako je mapa nastala (nažalost u našem vremenu ostao je sačuvan samo jedan manji dio ove mape, koji prikazuje dio Južne Amerike i sjeverni rub Antarktika) a koje glasi : „sjedio sam u podrumu i ovaj…. hm… analizirao 20 drevnih mapa uključujući i Mapu Mundis (drevna mapa svijeta iz doba Aleksandra Sjevernomakedonskog, koja se pominje u spisima ali nikad nije pronađena), pa sam napravio kompilaciju nepoznatih zemalja svih 7 mora, uklopivši u nju moderna saznanja koja smo dobili od mornara koji je triput plovio do Amerike sa Kristoferom, prije nego što je dopao šaka mom amidži 😊 )… Pa, studenti rudari su uspjeli sa zaboravljenih rafova velikih biblioteka svijeta, tokom 60.tih godina prošlog vijeka pronaći još desetak srednjovijekovnih mapa, od kojih se ne zna koja je ludja od druge… Mislim, zajedničko za sve te mape je da su nastale na principima sferne trigonometrije koji ne da nisu bili poznati srednjovijekovnom čovjeku, nego nidje veze… Ma ni blizu. Kartografija je išla krupnim koracima unazad, od doba Ptolomeja, najvećeg helenskog kartografa koji je takođe pođonio ove drevne mape, što je Hapgud i dokazao), pa sve do XVIII vijeka kad je konačno napravljen dovoljno precizan sat/instrument za mjerenje geografske dužine. Prije XVIII vijeka mornari su razvili specifičnu tehniku traženja neke tačke u okeanu, npr. ostrva, pod imenom „westing“ ili „easting“… To bi značilo da nabodu ispravnu geografsku širinu ostrva, a zatim piče na zapad ili istok, prateći Sunce, pokušavajući da nabasaju na konkretno ostrvo… Eto, na to je ličila kartografija i nautika Srednjeg vijeka…

Kad ono – međutim… Ispostavilo se ni da Kristofer Kolumbo nije baš svojevremeno juširao viljuškom na tenk ! Naprotiv, tipu je iz džepa virila jedna od onih mapa koje je Piri Rajs koristio kao osnovu za svoj rad u podrumu, dok je na čelu flote od tri broda neustrašivo plovio ka Novom svijetu, udarajući temelje najvećem genocidu u istoriji Mliječnog puta… O čemu se tu radilo, odakle su ba izronile te mape ? O pljačkanju Konstantinopolja/Carigrada/ u vremenu kada još uvijek nije postao Istanbul. Prvo su ga oderali krstaši, naravno, na svom svetom pravedničkom pljačkaškom pohodu na tzv. Svetu zemlju… Jbg. morali su ljudi trenirati prije nego se iskrcaju u pojas Gaze i zalete na Osmanlije, pa su navraćali u tzv. Vizantiju. Izgleda da je dio pljačkaškog plijena bio i određeni broj drevnih mapa, koje su kasnije poslužile pojedinim srednjevijekovnim kartografima da naprave svoje… prvo uglavnom u Mletačkim gradovima, a zatim i drugdje. Zajedničko za sve te mape je da – su skoro besprijekorno, bez ikakvog odstupanja pokazivale geografske širine i dužine gomile mjesta širom planete Zemlje, uključujući i one kontinente koji još uvijek nisu bili otkriveni, poput Zapadne Indije npr… Dakle, upravo ta savršena preciznost je jasan i nepobitan dokaz da nisu nastale u Srednjem vijeku, niti ih je mogao napraviti nijedan poznati ili nepoznati kartograf bilo koje .ebene civilizacije. Kao dokaz toj tvrdnji su činjenice da su oni dijelovi mape koji se odnose na unošenje novih saznanja – tragično neprecizni i nevješti. Kao da su se igrala djeca, na radu vrhunskih profesora… Nešto tu prosto nije u redu. Piri Rajs nam, nažalost, nije ostavio mnogo materijala o tome, izuzev te čuvene mape izgravirane na koži antilope… Desilo se da je tip dobio tu čast da, u funkciji admirala flote Osmanlijskog carstva, napadne Mosul. Pa, nije mu išlo baš najbolje, flota mu je pretpjela određene gubitke. Otprilike trećinu brodova koji su mu stavljeni na raspolaganje poslao je na dno Persijskog zaliva… Ispostavilo se da nije imao baš glavu za najveća djela, kako rekoh. 1564. godine, dok je bio u cvijetu starosti, turski sultan ga je trajno oslobodio potrebe za bricom i frizerom. Skratio ga je za glavu… Nego, šta je sa mapama, Vladimire ? Vratimo se našoj priči o mapama, savršeno preciznim na onim dijelovima koji bi trebali biti manje ili nikako poznati i – srednjevijekovno nepreciznim na prikazima poznatih obala…

Od svih ludih mapa, najluđe su ove tri : Oronte Finley mapa iz 16. vijeka… Između ostalog, prikazuje obalu ali i unutrašnjost Antarktika, koji je otkriven tričavih 200 godina kasnije. Da bi stvar bila luđa, ova mapa je kompilacije više različitih mapa Antarktika, što je Hapgud dokazao… Da bi stvar bila najluđa – ove mape prikazuju unutrašnjost Antarktika u različitim periodima, sa različitim fazama glacijalizacije… Pojedini dijelovi su zaledjeni, na pojedinim možemo uočiti rijeke i jezera, ptičice kako cvrkuću i Mašu dok se igra sa medom. Neki drugi dijelovi su potpuno ili djelimično prekriveni ledom. Dakle, neko je pravio mapu u dobu kada je Antarktik tek prekrivao led. Ludilo, ludilo… na Vembliju muk na tribinama.




Mapa broj dva : Ptolemejeva mapa… odnosi se na Jevropu. Na njoj je Skandinavija prikazana sa gomilom glečera. Dakle, odnosi se na kraj posljednjeg ledenog doba, tj. u fazi kad je na sjevernoj polulopti ove napaćene plave planeta nastupilo ljeto… koje i danas prilično traje, rekao bih. Inače, postoji i tzv. Zeno mapa, koja prikazuje Grenland bez leda. Ona je, onda, baš brutalno stara, vjerovatno najstarija poznata mapa na planeti.




Mapa broj 3., mome srcu najmilija : Ibn Zarina mapa, Arap iz Aleksandrije, na čijoj mapi se vide određene mudre glave… Hapgud kaže, ali ograđuje se da je to samo nagađanje, da je takve glave viđao na „prikazima iz grčkih manastira iz V ili VI vijeka“. Da li su to naši preci ? Ili pak nisu ?!... Ova mapa prikazuje Evropu vrlo detaljno, čak i suviše detaljno za ukus naše moderne istorije. Recimo, na pojedinim mjestima na Britanskim ostrvima, vide se nekakve bijele površine… Čovjek bi pomislio da su to glečeri jer obično se glečeri na mapama prikazuju bijelom bojom. Čak se vide i rijeke koje teku iz tih glečera koji se tope… Prikazana je obala Španije, na kojoj je delta jedne rijeke promašena tačno onoliko koliko bi trebala biti „promašena“ ako se odnosi na doba od prije 10.000 godina +- 2.000 godina jer rijeka tada nije stigla nanijeti onoliko mulja koliko ga danas ima… I, mapa prikazuje suviše ostrva u Egejskom moru. Sva danas poznata ostrva su ucrtana, besprijekorno, precizno, a pored njih ucrtana su nekakva ostrva koja ne postoje !!! Zašto bi se neko zezao pa crtao savršeno precizno ostrva koja postoje, a zatim uprskao stvar ostrvima kojih nema ?



A možda je tada nivo okeana bio znatno niži nego danas… Recimo, prije 13.000 godina nivo moreta je bio 70 metara niže nego danas. Da, tadašnja Crna Gora je bila respektabilna država 😊.

Eto toliko su stare ove mape. Međutim, istorija kaže da nisu. To se neko zezao. Bijela boja je samo tu radi fazona, kao i ostrva… I ko još zna da li je unutrašnjost Antarktika fakat onakva ispod sveg onog leda? Kome da vjerujemo ? Modernim istoričarima ili svojim očima ? Ne vjeruj istoričaru koji laže, rekao je naš pjesnik onomad.

Comments

Popular posts from this blog

Uvod

Bajka o crnoj zemlji II dio (štreberi i otpadnici)

Bajka o crnoj zemlji I dio