Šamaranje majmuna - Antarktik bez leda - Mape bez potpisa autora
Malo ću odstupiti od Drevnog Egipta ali ne previše jer - sve su prilike da je ovo proisteklo iz iste kuhinje...
Jeste li
čuli za admirala Pirija? Pomorac iz Starog Egipta, najvjerovatnije iz
Aleksandrije, lik grčkog porijekla, od priznatog i poštovanog strica (vjerovatno
najveći admiral Osmanlijske mornarica ikada)… Što bi se reklo – guzonjin sin,
rođen u periodu kad je Osmanlijsko carstvo možda bilo na vrhuncu moći – u ranom
XVI vijeku, čovjek koji je izgradio dosta reprezentativnu vojničku karijeru u
mornarici Osmanlijskog carstva sve do jednog trenutka… kada više nije… Izgleda
da je admiral Piri bio jedan od onih ludih učenjaka koje nikad ne biste željeli
zvati kući da vam lijepi tapete ili mijenja osigurač jer bi sasvim sigurno
zapalio i sebe i stan… Prilično pametan i prilično neupotrebljiv tip. Njegova
opsesija bili su more i kartografija. Dok su drugi guzonjini sinovi pokušavali
provesti što više vremena u krevetu sa ropkinjama, sluškinjama ili vanbračnim
kćerkama nekih aga, ovaj lik se osamljivao u podrumima, šamarao jednog majmuna
i interesovao se za drevne mape svijeta… Ma, garant znate za njega, non stop su
nam ga spominjali u školi. Ili, pak, nisu ? Jbt. kao da su se u školi trudili
da nam geografiju i istoriju učine što dosadnijim i bezobličnijim… Učili smo
nekakve gluposti, nikakvo zanimljive stvari koje bi nas natjerale da uključimo
mozak i pokušamo saznati još… a priča o
mapama druga Pirija je baš ono – van svakog šablona i teško se može uklopiti u
standardnu jednoličnu uniformu koju je civilizacija Zapada sašila za geografiju
i istoriju.
Recimo da
je baš rad i djelo admirala Pirija (mada smatram da tip jednostavno nije imao
glavu za najveća djela) bitno uticao na mene i doprinio da danas budem ovoliko
lud i poremećen čovjek. Hvala mu, poludio bih 100 % da sam normalan… Matori
admiral Piri, mada nije imao glavu za najveća djela, pomogao je da izgradim
ovakav stav kakav danas prosipam u ovoj grupi (možda je zaslužio giljotinu zbog
toga). Njegovo životno djelo jeste jedna od najvećih misterija istorije ili
barem istorije kartografije na planeti Zemlji… Naravno, pošto je toliko
kontroverzno i zanimljivo, predmet je proučavanja od strane brojnih istaknutih
istoričara. Ili, pak, nije ? Ma naravno da nije… Sve što je kontroverzno i ne
uklapa se u opšteprihvaćenu dosadnu žvaku o postanku čovjeka, koja je nekakav
blesav hibrid – proizvod divljeg seksa između časne sestre i čika Darwin-a –
danas se prosto ignoriše i šalje se u nekakav zapećak, u najtamnije i
najudaljenije mjesto u biblioteci svijeta, ondje gdje ga neće vidjeti niko osim
pokoje budale, kakav sam sam… Zahvaljući čika Internetu, u posljednjih par
godina urađeno je nekoliko zanimljivih videa koji govore na ovu temu. Samim
tim, postoji određeni broj likova koji su saznali za ovu anomaliju, makar i
površno. Zahvaljujući profesoru Čarlsu Hapgudu i knjizi – Mape drevnih kraljeva
mora, ja danas imam više od nekoliko interesantnih informacija iz nekog youtube
videa na temu… A svi oni koji ne znaju engleski – mogu zamoliti Krešu Miška da
im dobaci knjigu. On je bio toliko dobar da je prevede na jezike…. Zapadnog
Balkana, šta god to bilo 😊.
O čemu se fakat ovdje radi? Radi se o drevnoj
portolani, pomorskoj mapi svijeta. Kome je ovo dosadno i ne interesuje ga
kartografija – predlažem mu da nastavi čitati. Uskoro će postati još dosadnije…
Neću valjda pisati o istoriji kartografije, pobogu ?! Da, hoću… Krenuću od
jednog početka.
Godine
1956. izvjesni kapetan mornarice Republike Turske krenuo je u posjetu kolegama
kartografima u mornarici SAD-a… Po dobrom starom istočnjačkom običaju, o kom
ovi kapitalistički seljaci veze nemaju, čovjek nije želio krenuti u posjetu
praznih ruku. Pored rahat lokuma, svom kolegi domaćinu iz američke mornarice
ponio je kopiju jedne čudnovate drevne turske pomorske mape, koju je potpisao
admiral Piri 1531. godine i ona, navodno, predstavlja jednu od najstarijih mapa
Amerike na svijetu. Da bi misterija bila veća, smatralo se da je njenu zapadnu
obalu iscrtao Kristofer Kolumbo glavom i bradom… Vrhunski poklon, nema šta.
Američki
kolega nije bio nešto pretjerano lud za pomorskim mapama Srednjeg vijeka (tzv.
portolanama), pa je poklon proslijedio jednom svom drugaru koji jeste… Taj drugar
se zvao kapetan Malori i bio je poznat po tome što, dok normalni vojnici i
oficiri uveče izlaze u kafane i zezaju se do daske, on voli ostati u tišini
svoje sobe, šamarati jednog majmuna i proučavati drevne mape svijeta… Čudan
neki čovjek, fakat… I tako, jednog mirnog sunčanog jutra, prilično sumanut
kapetan Malori je uletio u karijeru skretničara mape i svečano mu izjavio : E
super sve, mapa je sjajna i sve, naročito mi se svidjelo to što je prikazana
Zemlja kraljice Maud… i to onakva kakva jeste ispod sveg onog leda…! Kakvog ba leda,
kakve ba zemlje kraljice Maud ?! Kad je skretničar posljednji put proučavao
mapu svijeta, zemlja kraljice Maud se nalazila na Antarktiku i pomalo je
obrasla ledom debljine jedva jednog kilometra…
… i tako,
Malorijeva sumanuta tvrdnja da je Pirijeva mapa iz 1531. godine prikazivala
sjeverni dio jedinog nenaseljenog kontinenta na planeti Zemlji, pa još u
vremenu kada na Antarktiku nije bilo leda – došla je nekako do profesora
doktora Čarlsa Hapguda, koga su pozvali da pomogne… Da bi nesreća bila veća,
ispostavilo da se da je dobri stari prof. Hapgud upravo jedan od onih čudnih likova
što se rado osamljuju, proučavaju drevne mape i zlostavljaju jednog majmuna…
Hapgud se problematikom Pirijeve mape bavio duži niz godina, u nju je uključio
jedan dio akademske zajednice, matematičare, kartografe američke mornarice,
pripadnike raznih ekspedicija na Antarktik… pa čak i Krešimira Miška, koji je,
eto, mnogo godina kasnije osjetio potrebu da Mape drevnih kraljeva mora prevede
na jedan od jezika Zapadnog Balkana 😉. Da li je misterija
riješena ? Naravno da jeste. Da li je rezultat istraživanja poznat široj
javnosti ? Naravno da nije… Ne uklapa se u standardnu žvaku o nastanku svijeta,
a to znači da ne postoji. Dovidjenja, prijatno. Ko nije zadovoljan standardnom
žvakom o nastanku svijeta, vazda ima pravo da siđe sa broda, zatvori se u svoje
odaje, meditira nad knjigama i šamara majmuna…
Doprinos
Čarlsa Hapguda i njegove ekipe studenata rudara ogleda se u tome što su ozbiljno
shvatili Pirijev zapis/objašnjenje kako je mapa nastala (nažalost u našem
vremenu ostao je sačuvan samo jedan manji dio ove mape, koji prikazuje dio Južne
Amerike i sjeverni rub Antarktika) a koje glasi : „sjedio sam u podrumu i ovaj….
hm… analizirao 20 drevnih mapa uključujući i Mapu Mundis (drevna mapa svijeta iz
doba Aleksandra Sjevernomakedonskog, koja se pominje u spisima ali nikad nije
pronađena), pa sam napravio kompilaciju nepoznatih zemalja svih 7 mora,
uklopivši u nju moderna saznanja koja smo dobili od mornara koji je triput
plovio do Amerike sa Kristoferom, prije nego što je dopao šaka mom amidži 😊
)… Pa, studenti rudari su uspjeli sa zaboravljenih rafova velikih biblioteka
svijeta, tokom 60.tih godina prošlog vijeka pronaći još desetak srednjovijekovnih
mapa, od kojih se ne zna koja je ludja od druge… Mislim, zajedničko za sve te
mape je da su nastale na principima sferne trigonometrije koji ne da nisu bili
poznati srednjovijekovnom čovjeku, nego nidje veze… Ma ni blizu. Kartografija je
išla krupnim koracima unazad, od doba Ptolomeja, najvećeg helenskog kartografa
koji je takođe pođonio ove drevne mape, što je Hapgud i dokazao), pa sve do
XVIII vijeka kad je konačno napravljen dovoljno precizan sat/instrument za
mjerenje geografske dužine. Prije XVIII vijeka mornari su razvili specifičnu
tehniku traženja neke tačke u okeanu, npr. ostrva, pod imenom „westing“ ili „easting“…
To bi značilo da nabodu ispravnu geografsku širinu ostrva, a zatim piče na
zapad ili istok, prateći Sunce, pokušavajući da nabasaju na konkretno ostrvo…
Eto, na to je ličila kartografija i nautika Srednjeg vijeka…
Kad ono –
međutim… Ispostavilo se ni da Kristofer Kolumbo nije baš svojevremeno juširao viljuškom
na tenk ! Naprotiv, tipu je iz džepa virila jedna od onih mapa koje je Piri Rajs
koristio kao osnovu za svoj rad u podrumu, dok je na čelu flote od tri broda neustrašivo
plovio ka Novom svijetu, udarajući temelje najvećem genocidu u istoriji
Mliječnog puta… O čemu se tu radilo, odakle su ba izronile te mape ? O pljačkanju
Konstantinopolja/Carigrada/ u vremenu kada još uvijek nije postao Istanbul.
Prvo su ga oderali krstaši, naravno, na svom svetom pravedničkom pljačkaškom
pohodu na tzv. Svetu zemlju… Jbg. morali su ljudi trenirati prije nego se
iskrcaju u pojas Gaze i zalete na Osmanlije, pa su navraćali u tzv. Vizantiju.
Izgleda da je dio pljačkaškog plijena bio i određeni broj drevnih mapa, koje su
kasnije poslužile pojedinim srednjevijekovnim kartografima da naprave svoje…
prvo uglavnom u Mletačkim gradovima, a zatim i drugdje. Zajedničko za sve te
mape je da – su skoro besprijekorno, bez ikakvog odstupanja pokazivale geografske
širine i dužine gomile mjesta širom planete Zemlje, uključujući i one
kontinente koji još uvijek nisu bili otkriveni, poput Zapadne Indije npr… Dakle,
upravo ta savršena preciznost je jasan i nepobitan dokaz da nisu nastale u
Srednjem vijeku, niti ih je mogao napraviti nijedan poznati ili nepoznati
kartograf bilo koje .ebene civilizacije. Kao dokaz toj tvrdnji su činjenice da
su oni dijelovi mape koji se odnose na unošenje novih saznanja – tragično neprecizni
i nevješti. Kao da su se igrala djeca, na radu vrhunskih profesora… Nešto tu
prosto nije u redu. Piri Rajs nam, nažalost, nije ostavio mnogo materijala o
tome, izuzev te čuvene mape izgravirane na koži antilope… Desilo se da je tip
dobio tu čast da, u funkciji admirala flote Osmanlijskog carstva, napadne
Mosul. Pa, nije mu išlo baš najbolje, flota mu je pretpjela određene gubitke.
Otprilike trećinu brodova koji su mu stavljeni na raspolaganje poslao je na dno
Persijskog zaliva… Ispostavilo se da nije imao baš glavu za najveća djela, kako
rekoh. 1564. godine, dok je bio u cvijetu starosti, turski sultan ga je trajno
oslobodio potrebe za bricom i frizerom. Skratio ga je za glavu… Nego, šta je sa
mapama, Vladimire ? Vratimo se našoj priči o mapama, savršeno preciznim na onim
dijelovima koji bi trebali biti manje ili nikako poznati i – srednjevijekovno nepreciznim
na prikazima poznatih obala…
Od svih
ludih mapa, najluđe su ove tri : Oronte Finley mapa iz 16. vijeka… Između ostalog,
prikazuje obalu ali i unutrašnjost Antarktika, koji je otkriven tričavih 200 godina
kasnije. Da bi stvar bila luđa, ova mapa je kompilacije više različitih mapa
Antarktika, što je Hapgud dokazao… Da bi stvar bila najluđa – ove mape prikazuju
unutrašnjost Antarktika u različitim periodima, sa različitim fazama
glacijalizacije… Pojedini dijelovi su zaledjeni, na pojedinim možemo uočiti
rijeke i jezera, ptičice kako cvrkuću i Mašu dok se igra sa medom. Neki drugi
dijelovi su potpuno ili djelimično prekriveni ledom. Dakle, neko je pravio mapu
u dobu kada je Antarktik tek prekrivao led. Ludilo, ludilo… na Vembliju muk na
tribinama.
Mapa broj
dva : Ptolemejeva mapa… odnosi se na Jevropu. Na njoj je Skandinavija prikazana
sa gomilom glečera. Dakle, odnosi se na kraj posljednjeg ledenog doba, tj. u fazi
kad je na sjevernoj polulopti ove napaćene plave planeta nastupilo ljeto… koje
i danas prilično traje, rekao bih. Inače, postoji i tzv. Zeno mapa, koja prikazuje
Grenland bez leda. Ona je, onda, baš brutalno stara, vjerovatno najstarija
poznata mapa na planeti.
Mapa broj
3., mome srcu najmilija : Ibn Zarina mapa, Arap iz Aleksandrije, na čijoj mapi
se vide određene mudre glave… Hapgud kaže, ali ograđuje se da je to samo
nagađanje, da je takve glave viđao na „prikazima iz grčkih manastira iz V ili
VI vijeka“. Da li su to naši preci ? Ili pak nisu ?!... Ova mapa prikazuje Evropu
vrlo detaljno, čak i suviše detaljno za ukus naše moderne istorije. Recimo, na
pojedinim mjestima na Britanskim ostrvima, vide se nekakve bijele površine…
Čovjek bi pomislio da su to glečeri jer obično se glečeri na mapama prikazuju
bijelom bojom. Čak se vide i rijeke koje teku iz tih glečera koji se tope…
Prikazana je obala Španije, na kojoj je delta jedne rijeke promašena tačno
onoliko koliko bi trebala biti „promašena“ ako se odnosi na doba od prije 10.000
godina +- 2.000 godina jer rijeka tada nije stigla nanijeti onoliko mulja koliko
ga danas ima… I, mapa prikazuje suviše ostrva u Egejskom moru. Sva danas
poznata ostrva su ucrtana, besprijekorno, precizno, a pored njih ucrtana su
nekakva ostrva koja ne postoje !!! Zašto bi se neko zezao pa crtao savršeno
precizno ostrva koja postoje, a zatim uprskao stvar ostrvima kojih nema ?
A možda je
tada nivo okeana bio znatno niži nego danas… Recimo, prije 13.000 godina nivo moreta
je bio 70 metara niže nego danas. Da, tadašnja Crna Gora je bila respektabilna država
😊.
Eto toliko su
stare ove mape. Međutim, istorija kaže da nisu. To se neko zezao. Bijela boja
je samo tu radi fazona, kao i ostrva… I ko još zna da li je unutrašnjost Antarktika
fakat onakva ispod sveg onog leda? Kome da vjerujemo ? Modernim istoričarima
ili svojim očima ? Ne vjeruj istoričaru koji laže, rekao je naš pjesnik onomad.
Comments
Post a Comment